Što je zapravo Tokio?
Tokio je prijestolnica Japana, a ujedno i jedna od 47 prefektura, odnosno najviših jedinica administrativne podjele Japana. Sa svojih 38 milijuna stanovnika najnaseljenija je metropola svijeta, dok je površinom druga najveća.
Sama prefektura je sastavljena od 23 „općine“, na zapadu je još manjih općina i sela, tako da si, ako želite, možete osmisliti i nekakav treking po Tokiu. Tokiu pripada i otočje Izu i Ogasawara. Potonje je oko 1000 km južnije od centra Tokia. Do 1868. godine Tokio je bio poznat i pod imenom Edo. U 16. stoljeću tu se nalazio manji dvorac. Edo postaje političko i vojno središte Japana 1603. godine, kada Tokugawa Leyasu premješta sjedište feudalne oblasti u današnji Tokio. U to vrijeme Japan je bio udružen, u zemlji je zavladao mir, napetosti i sukobi između klanova su popustili. Edo je ubrzo postao jedan od najvećih gradova na svijetu. Šogun izdaje naredbu da se izgradi veliki dvorac kako bi na taj način pokazao svoju moć i vlast. Nakon toga, car Meiji, u drugoj polovici 19. stoljeća u Tokio smješta i carsku vlast. Vjerojatno već pomalo dobivate predodžbu da se radi o stvarno velikom gradu. Tokio je ogroman tako da ću predstaviti samo neke od atrakcija te metropole.
Idemo na aukciju tuna na tržnicu Tsukiji
Tržnica Tsukiji je najveća riblja tržnica na svijetu, no ovdje se prodaju i voće i cvijeće i još bi se štošta našlo. Dnevno prodaju oko 2.000 tona riba i plodova mora, što predstavlja oko 15 % svjetske dnevne prodaje riba i plodova mora. Japanci su pravi ljubitelji morske hrane. Stoga dilema da li otići na dražbu tuna ili ne za neke od nas nije postojala. No, bila je to doista naporna avantura. Kada sam došao doma, u najboljim i najpoznatijim turističkim vodičima, pročitao sam da su neki na aukciju krenuli prekasno. Kod nas to naravno nije bio slučaj! Mi smo se već u dva i pol ujutro, taksijem uputili prema tržnici. Oko tri sata ujutro već smo došli na red, odnosno pustili su nas u svlačionicu. Dobili smo svjetlosne sigurnosne prsluke i strpljivo čekali i sjedili do 5:20. Budite naoružani i s dozom humora, mi smo se u čekaonici osjećali kao „bjegunci“, baš u to vrijeme je bila u Europi izbjeglička kriza na vrhuncu. Za aukciju se može prijaviti 120 znatiželjnika, turista, avanturista … koji su podijeljeni u dvije grupe. Mi smo bili u prvoj, dok je druga grupa čekala 25 minuta dulje, do 5:45. A onda je krenulo. Došli smo do hale u kojoj se odvija kontrola kvalitete tuna i aukcija. Na neki je način bilo zanimljivo, no ne bi više ponovio, previše je vremena trebalo investirati za sudjelovanje u tome. Ulaz je bio besplatan.
Nakon toga vraćamo se u hostel, doručkujemo te se još jednom vračamo na tržnicu. Baš naporan dan, a kao što znamo, dan se poznaje po jutru. Još lani je za posjetitelje u 9:00 sati ujutro otvoren grosistički dio tržnice Tsukiji, a ove godine vrijeme otvaranja pomaknuto je na 10:00 sati. Činjenica je da je zanimanje turista za tržnicu sve veće, budući se na tržnici uvijek nešto događa te tamo možete najbolje doživjeti duh grada. Tržnica je uvijek zanimljiva i sa fotografskog stajališta. Do deset sati ujutro više nema većih komada tune (mi koji smo bili na tržnici godinu ranije znamo što nam je u mislima). Za točku na i odlučili smo se za šetnju po »običnom« dijelu riblje tržnice. A uvijek dobro dođe i prvorazredan suši.
Želite vidjeti Tokio? – jedino mjesto za to je Skytree
Televizijski toranj zaštitni je znak Tokia te po meni nudi jedino pravo mjesto od kuda možete reći da ste grad „razgledali“. Visok je 634 metara te je ujedno i najviša zgrada u Japanu. U vrijeme završetka izgradnje 2012. godine bio je druga najviša zgrada na svijetu. U njoj se nalazi velik trgovački kompleks, akvarij, planetarij, muzej itd. Pogled noću s prve je platforme, koja se nalazi na 350 m, fascinantan i uzbudljiv, svijetla sežu do kuda seže pogled. Lijepo se vide zaljev, prometnice, rijeke i neboderi. Koliko energije se troši samo za osvjetljenje grada, ideja je koja mi se u tom trenutku motala po glavi. S druge strane, Japanci zatvaraju svoje nuklearke i u nekoliko desetljeća sva će energija biti samo zelena, stvarno fascinantno. Do punoljetnih olimpijskih igara 2020 zasaditi će pola milijuna stabala, da grad bude još više zelen.
Asakusa
Iako je današnja zgrada iz poslijeratnog doba, glavna atrakcija Asakuse je jedan od najstarijih budističkih hramova u Japanu – Sensoi,. Prvi hram je ovdje stajao već u 7 stoljeću. Već u srednjem vijeku je do hodočasničkog središta – budističkog hrama, na putu niklo podosta trgovina te u nekom momentu i prenoćište. Danas prevladavaju dućani sa suvenirima i brzom hranom. Nekada je Asakusa stajala »na ruralnom dijelu« Tokia, a kasnije u predgrađu. Bez obzira na to, sačuvalo se još nešto starog šarma. A uz jako puno sreće, možda vam put presiječe gejša.
Stoljećima je bila Asakusa vodeća četvrt za zabavu u Tokiu. U razdoblju Edo (1603.-1867.) je Asakusa bila još uvijek izvan granica grada. Ovdje su nikla kazališta i velika crvena četvrt. Na prekretnici iz 19. u 20. stoljeću u Asakusi su bile već izgrađene i prve kinodvorane.
Carska palača i vrtovi
Pa idemo još do carske palače i vrtova na istočnoj strani carske palače, koji su u biti dio palače. Oni su otvoreni za javnost. Tek šetnjom vrtovima dobijete osjećaj o veličini dvorca i obrambene linije koja ga okružuje, kao što su jarci, stijene, zidine, ulazna vrata i stražnji tornjevi, koji su svjedoci veličine dvorca.
Dvorac Edo je bio dom šoguna Tokugawa – osnivača i prvog šoguna dinastije Tokugawa, koja je Japanom vladala od 1600. do 1867. godine. I car Meiji je ovdje živio 21 godinu, prije nego li su izgradili novu palaču. Ispred nekadašnjeg dvorskog tornja nalazi se širok travnjak, a danas se na brežuljku vide samo temelji gdje je stajao dvorac, koji je bio izgrađen 1638. godine. Nakon 21 godine, najveći i najsnažniji dvorac je u Japanu, na žalost, izgorio. Nikada ga nisu obnovili. Oduševili su nas japanski vrtovi. A zavirili smo i u šintuističko svetište Yasukuni, koje je ustanovljeno 1869. godine u spomen palim vojnicima za svoju domovinu kako doma tako i u inzemstvu. Radi se oko njih 2 miliona i pol. Među njih su krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća uvrstili i nekolicinu vojnih zločinaca, što je polučilo kontroverzne debate o svetištu. Japanci su od kraja 19. stoljeća do kraja drugog svjetskog rata sudjelovali u različitim ratovima. Upleteni su bili u kinesko – japanski rat, borili su se s Rusima, napali su i zauzeli dio Mandžurije, među važnijim akterima bili su i u prvom i drugom svjetskom ratu.
Sadašnja carska palača nalazi se na prostoru nekadašnjeg dvorca Edo. Palače je bila dovršena 1888. godine, no u vrijeme 2. svjetskog rata je uništena te nakon rata obnovljena u istom stilu. Pored palače nalazi se predivan „dvostruki“ most koji doprinosi zanimljivom utisku palače. Mislilo se i na grupna fotografiranja. Preko tjedna palaču posjećuje velik broj školskih grupa. A ako imate potrebu za vršenjem nužde, i za to su se pobrinuli. Mogućnosti je više, a čak postoji i karta WC-a, da znate gdje vam se nalazi iduća mogućnost za olakšati se.
Sinjuku, Shibuya i Harajuku
Na zapadu Tokia najzanimljivije su »općine« Shinjuku, Shibuya i Harajuku. Ne da bi podcjenjivali ostale „dijelove“ Tokia, no ipak je potrebno naglasiti da su to možda i najbolja mjesta za istraživanje, posebice Sinjiku, gdje se nalazi glavni prometni čvor na zapadu megapolisa.
Shinjuku je jedna od 23 „općine“ koju obično vežemo uz trgovački centar oko postaje Shinjuku. Radi se o najprometnijoj postaji na svijetu koju svaki dan prijeđe oko 3 i pol milijuna ljudi. Uz nju se nalazi i veliki autobusni kolodvor, koji je ove godine obnovljen. Ove je godine bilo posebno zanimljivo obzirom da smo u Tokio umjesto vlakom stigli autobusom, točnije na najprometniju postaju – Shinjuku. Promjena je bila dobrodošla, jer sam grad doživio iz druge perspektive. Zanimljivo, usprkos gužvi na cesti, nije bilo zastoja. Disciplina vozača je nevjerojatna, nisam zamijetio nikakve promjene voznih trakova. U Japanu je više ili manje za prtljagu posvuda osiguran smještaj, naime ormarići veći ili manji, nalaze se posvuda, a prtljagu možete odložiti i u nekom od turističkih informatičkih centara. Cijena je često ovisna o veličini prtljage. Zanimljiv je također novi turistički ured na autobusnom kolodvoru Shinjuku. Osim uvijek nasmijanih hostesa, posjetitelje pozdravi i robot. Odmah ti da do znanja što sve nudi Tokio te što sve spada pod turističku ponudu Tokia.
Uz postaju se nalazi četvrt nebodera u kojoj se nalazi nekoliko najviših zgrada Tokia, uključujući i najveći neboder, u kojem se nalaze uredi gradske vlade. Zgrada je visoka 243 metara te se s 45. kata rasteže predivan pogled na grad, a u daljini možete opaziti i najljepšu planinu Japana Fuji.
Kao i Sinjiku tako je i Shibuya poznata po ljubavnim hotelima, koji nude dvokrevetne sobe, koje preko dana možete unajmiti za dva ili tri sata te koje nazivaju „za odmor“, dok se noću tretiraju kao „smještaj“. Kao što i samo ime govori radi se o hotelima koji su namijenjeni opuštanju.
Shibuya spada u jednu od „općina“, iako je nekako najbolje povezujemo s kolodvorom Shibuya, te je omiljen trgovački centar. Shibuya predstavlja centar mode i kulture mladih, gdje mnogi modni i zabavni trendovi u Japanu ugledaju svijetlo dana. U tom se dijelu, ispred kolodvora Hachiko, nalazi i najpoznatije križanje. Kada zakoračiš na cestu, okruže te neonski oglasi i video zasloni. Naravno, pređemo križanje kojeg danju svaki sat prijeđe 100.000 ljudi. Dosta nas je ovu gužvu htjelo fotografirati. Po pomičnim stepenicama probio sam se do „panoramskog“ pogleda u poznatoj kavani. Morate se oboružati strpljenjem jer je ponekad fotografa, kako profesionalnih tako i amaterskih, jako mnogo. No, isplatilo se, nekako sam uspio postaviti fotoaparat na željeno mjesto te napravio nekoliko fotografija i kraću video snimku. Idući put biti će zanimljivo fotografirati i gužvu fotografa, a ne samo neopisivu gužvu pješaka. Zanimljivo bi bilo snimiti i prizor za vrijeme kiše, možete zamisliti 100.000 ljudi s kišobranima.
Pa krenimo još i u iduću »općinu« – Harajuku, i opet se nađemo u okolici glavne postaje. Ovdje se nalazi središte najekstremnijih adolescentnih kultura i modnih stilova u Japanu. Središnja ulica tineđerske kulture Harajuka je Takeshita Dori (ulica Takeshita), koja je prepuna modnih butika i trgovina odjećom. Ulica je također puna dućana brzom slatkom hranom. Sve je u pink boji. Negdje sam pročitao da ta boja u Japanu predstavlja boju nedužnih osjećaja. U tom se dijelu nalazi i svetište Meiji, koje je posvećeno caru Meijiju i njegovoj supruzi, carici Shoken. Upravo car Meiji je Japan u drugoj polovici 19. stoljeća otvorio svijetu. Bio je jedan od omiljenijih careva, a vladao je od 1867 g. do 1912. g. Svetište se nalazi u prekrasnoj šumi, te je odlično mjesto za bijeg od gradske buke.
Fuji – uzmite si vrijeme za iznimnu planinu
Planina Fuji odnosno Fujisan leži na 7. najvećem otoku na svijetu Honšu. Prvih šest otoka su dosta veći. Planina Fuji je općenito 7. najveća planina na otoku, npr. Mont Everest se nalazi na kontinentu, zato se ne broji. Da li bi ih znali nabrojati? Planina Fuji visoka je 3776 metara, ponovno 2 sedmice. Sedmica je sretan broj te svi koji je osvoje su također sretni. Fuji je aktivan vulkan, koji se posljednji put aktivirao prije 300 godina. Dobro je znati da je u Japanu i broj tri magičan broj. Uz Tatu i Haku planina Fuji je treća sveta japanska planina. Prvi put su je osvojili još 663. godine, glavni motiv je bio duhovno povlačenje u samoću, meditacija, a osvojio ju je fratar. Do vladavine cara Meijija ženama je bilo zabranjeno penjati se na planinu, tako da se prva žena na goru popela tek 1868. godine.
Planina Fuji je od 2013. godine na UNESCOV-om popisu kulturne baštine, a planina je i svojevrsno nadahnuće brojnim umjetnicima i pjesnicima te je već stoljećima mjesto hodočašćenja. Današnji »hodočasnici« su brojniji nego prije te dolaze sa svih strana svijeta. Godišnje planinu osvoji oko 280.000 ljudi. Navodno da ih se svaku godinu oko 1000 »izgubi«, te se vrate na krivo mjesto. Vjerojatno ćete pročitati da je ljeti, za vrijeme sezone, uspon na planinu Fuji jednostavan te vam u najboljem slučaju za njegov uspon treba oko 4 do 8 sati, no uzmite uspon krajnje ozbiljno.
Jedno od prvih pitanja turista je, da li će vidjeti planinu Fuji, koja stoji oko 100 km zapadno od kolodvora Sinjuku. Lani smo imali sreću te smo je vidjeli iz zraka, zrakoplov se već spuštao i na sreću sam sjedio do prozora na pravoj strani. Ako je vrijeme lijepo vidi se iz Tokia ili Yokohame. Isto tako ako se ispod planine vozite vlakom ili autobusom te naravno ako je vrijeme na vašoj strani. No, to naravno nije ono pravo. Odlučio sam se ipak malo više približiti planini. Naime, na sjevernoj strani nalaze se jezera, koja leže na oko 1000 metara nadmorske visine. Od Tokia do Kawaguchika je samo sat vremena vožnje brzim vlakom, ali mi smo išli u laganini. Nekoliko puta smo presjedali i zamijenili vlak, zadnji dio puta bio je posebno zanimljiv, jer smo se vozili panoramskim vlakom koji je izrazito spor, navodno ne ide brže od 60 km/h. Pozdravili smo fotografe koji su fotografirali planinu s najljepše panoramske točke. Strojovođa je brzo shvatio koliko si želimo fotografirati Fuji. Na putu je za nas napravio još jedan foto-stop, za što smo mu bili neizmjerno zahvalni. Nakon nešto više od dva sata stižemo u Kawaguchiko. Nije teško shvatiti da je upravo tu polazište za uspon na planinu Fuji. Najprije se uputite prema žičari te potom na vrh. Fuji je bio već zabijelio tako da su se dvije staze, koje u cikcak vode prema vrhu, lijepo svjetlucale. Dekoracija oblacima je dodala svoje. U početku studenog u okolici jezera cijeli prizor uljepšaju i javori, koji odjenu crvenu boju. Kratka vožnja po jezeru Kawaguchiko je zanimljiv doživljaj. Na žičaru do slijedeće panoramske točke čekali smo malo duže, no čekanje se isplatilo.
Za kraj kratkog opisa Tokia i planine Fuji spomenuti ću prvu moju misao koja me pratila dok smo se probijali kroz Tokio, a ta je … oho, tu ne bi živio. Nekako smo se s vremenom malo opustili te kad smo vidjeli i njihove zelene gradske površine, osjećaj je postao puno bolji. A onda još izlet na planinu Fuji, koja je bila prava točka na i ovogodišnjem putovanja u Japan.
Komentirajte!
Jeste li već posjetili Japan ili imate u planu? Što vas je tamo najviše oduševilo?
