Krajem lipnja sam se s obitelji i prijateljima upustio u novu pustolovinu – istraživanje ljepota Korzike. U trenutku odluke o ovogodišnjoj destinaciji nismo puno znali o Korzici, no ubrzo smo shvatili da se radi o destinaciji punoj atrakcija i aktivnosti te da nam zasigurno neće biti dosadno. Prijatelj je pripremio plan što bi morali sve vidjeti i što tamo raditi, dok smo ostali bili zaduženi za ostale stvari – rezervaciju smještaja, trajekta, izbor zanimljivosti po putu … Korzika je otok koji se nalazi oko 200 km od Azurne obale, zapadno od Toskane i sjeverno od Sardinije.
Firenca – Pisa – Livorno
Prvi dan smo se najprije iz Slovenije uputili prema Firenci, gdje je već vrvjelo od turista iz čitavog svijeta. Nekako smo uspjeli naći parking te krenuli u razgledavanje nekih od glavnih atrakcija – glavne katedrale, Michelangelov kip Davida, brojne galerije… Prošli smo i pored znanog srednjevjekovnog mosta Ponte Vecchio, koji povezuje oba brijega rijeke Arno. Na njemu se nalazi mnoštvo trgovina od draguljarnica, trgovina sa suvenirima i umjetničkim djelima.
Na putu do Livorna zaustavljamo se i u Pisi. Zadivljeni poznatim tornjem (visokim oko 59 m) saznajemo da je za njegovu prepoznatljivost u biti kriva greška arhitekta (koji nije osigurao dobre temelje). Izgradnja tornja je bila u međuvremenu (za cca 100 godina) prekinuta, te se tlo za to vrijeme i pod težinom materijala sleglo i toranj se nakosio. U to vrijeme njegova pogreška vjerojatno nije previše oduševljavala, no danas toranj predstavlja jednu od većih atrakcija te magnet koji privlači brojne turiste. Jedinstven je i osjećaj dok se penješ nagnutim stepenicama koje te zanašaju na sve strane. Uslijedilo je putovanje prema Livornu te večernja šetnja gradom.
Livorno – Bastia – Corte
Ujutro smo se odmah nakon ranog doručka uputili prema trajektu koji nas je iz Livorna odveo u Bastiu (vožnja traje 4 sata). Iz Bastie smo onda krenuli prema planinskoj unutrašnjosti Korzike – do regije Corte. Nakon smještanja u apartman i ručka, odlučujemo se prošetati odnosno za kraći treking po dolini rijeke Tavignano, gdje smo se i okupali u potoku – voda je bila čista i iznenađujuće topla, tako da smo uistinu uživali.
Drugo se jutro jedna grupa rano uputila na treking po dolini rijeke Restonice do jezera de Melo i de Capitellu. Ulovili su izlazak sunca i uživali u planinama te predivnim pogledima. To je staza koja je dio transverzale GR20 i proteže se Korzikom oko njenih planinskih vrhova, ledenjačkih jezera, prirodnih slapova i nedirnute prirode korzičkog prirodnog parka. Proteže se od SZ do JI te je duga oko 180 km. Ovu transverzalu Lonely planet i National geographic uvrštavaju na ljestvicu deset najljepših treking staza na svijetu. Sami smo propješačili samo jedan njen kraći dio te se popeli na njenu najvišu točku, na 2095 m.n.v. Najhrabriji među nama okupali su se u jezeru de Melu, što ih je prilično osvježilo (vrlo hladno) unatoč sunčanom vremenu. Druga grupa nam se u planinama pridružila malo kasnije te smo se za kraj svi skupa osvježili skokom u potok. 🙂
Corte – Vergio – Porto – Capo Rosso – Ajaccio
Iduće jutro krećemo prema zapadu kroz prijelaz Vergio gdje nas uz cestu i po njoj prate brojne životinje (svinje, krave, koze, ovce, …), koje se ne uzbuđuju previše zbog prometa. Slijedilo je putovanje prema Portu, kojeg smo razgledali panoramski te se uputili na treking na Capo Rosso. Od ishodišta do vrha, gdje se nalazi i obrambena kula, trebalo nam oko sat i to brzog hodanja, a pratila nas je i jaka vrućina. No, isplatilo se. Naime, na vrhu smo bili počašćeni predivnim pogledom. Slijedio je povratak i skok na obližnju plažu gdje smo se „ohladili“ u toplom moru 🙂. Nakon osvježenja krenuli smo put glavnog grada Korzike – Ajaccia, koji se nalazi na zapadnoj obali, gdje smo stigli navečer te prvi put na Korzici doživjeli prometni zastoj odnosno špicu.
Ajaccio – Sartene – plaža Rocapia – Bonifacio
Ujutro smo se uputili iz Ajaccia prema predivnom starom gradu Sartene, koji je izgrađen na brežuljku i od kud se proteže predivan pogled na okolicu. Gradić smo razgledali, pokupovali suvenire te se uputili prema poznatoj plaži Rocapia. Plaža je stvarno lijepa i voda čista tako da smo se na njoj zadržali nekoliko sati. No cesta do plaže nije baš u najboljem stanju tako da nije primjerena baš za svaki auto. U svakom slučaju bio je to pravi doživljaj. 🙂
Kasno popodne krenuli smo prema jugu otoka, do grada Bonifacio. Smjestili smo se u apartman, malo se opustili u bazenu te se uputili na večeru i noćno razgledavanje grada. Bonifacio je lučki grad s bogatom poviješću koji se nalazi na krajnjem jugu Korzike. Grad je najpoznatiji po svojim bijelim klifovima na kojima stoji tvrđava koja je noću prekrasno osvijetljena. Gornji dio grada i dio zidina izgrađeni su na vrhu pećine, nekakvih 70 m iznad mora. Pećinu je nagrizlo more, tako da izgleda kao da su zgrade na samom rubu pećine izgrađene na izbočini. Grad ima jednu od bogatijih luka na Korzici u kojoj su usidrene ogromne jahte.
Bonifacio – plaža Rondinara – Zonza
Ujutro smo lovili izlazak sunca na klifovima na krajnjem jugu, a nakon toga smo si priuštili malo opuštanja i uživanja na pješčanoj plaži Rondinara. Popodne se na putu prema regiji Zonza (regija u planinskoj unutrašnjosti Korzike) zaustavljamo kod slapa de Pisca di Gallo. Pejzaž je tamo uistinu prekrasan i pun ljepota (vrhovi, šume, jezera, slapovi, …), tako da se fotoaparati nisu odmarali. Do slapa nam je od ishodišne točke trebalo malo manje od jednog sata hodanja. U Zonzo smo došli kasno navečer.
Zonza – Solenzara
Ujutro krećemo prema obližnjem prijelazu De Bavella, od kuda započinjemo treking turu do Bocca di Velaco gdje je priroda u stijenu isklesala veliki „prozor“. Prijelaz je također početna točka za više različitih planinarskih tura, tako da si svatko može izabrati svoju, ovisno o kondiciji (po dužini i zahtjevnosti). Tura nije bila zahtjevna te je bila baš po mjeri naših umornih nogu od dana ranije. Nakon dvosatnog trekinga krećemo prema istočnoj obali Korzike, do Solenzara. Tamo smo slobodno popodne iskoristili za plivanje u bazenu, odmor, kartanje …
Solenzara – canyoning La Vacca – Bastia
Idućeg jutra neki od nas kreću na canyoning po dolini La Vacca, dok se drugi odlučuju za “izležavanje” na obližnjoj plaži Canneda. Neki su tako uživali u moru, a drugi u adrenalinskom spustu po rijeci. Oni koji su se odlučili za canyoning na izbor su imali više destinacija. Odluka za canyoning po tjesnacu Vacca iskazala se odličnim izborom. Naime dolina je uistinu predivna. Bilo je poprilično naporno, sve skupa s hodanjem trajalo je oko 4 sata. Doživjeli su pravu mjeru adrenalina, naravno sa sportskom opremom koja omogućuje sigurnost (a koju dobijete u sklopu ture). Sve skupa započinje plivanjem i skakanjem u male riječne „bazene“ te se ubrzo pretvara u pravu pustolovinu. Pobjeđivanje slapova i skakanje sa stijena visokih i do 10m svemu skupa daje posebnu čar. Priroda je zaista veličanstvena, posebice kad se zagledaš u nebo i vidiš visoke stijene koje se dižu nad tobom. Tek tad se zamisliš koliko smo uistinu maleni i koliko je priroda silna. Šteta da sa sobom nismo imali fotoaparata ili kameru kojima bi napravili nekoliko slika canyoninga. Popodne smo se uputili natrag prema Bastiji, na sjever otoka, gdje smo odsjeli.
Bastia – Slovenija
Zadnje jutro dogodila nam se jedina negativna stvar na ovom putovanju. Naime dolaskom u marinu saznali smo da jutarnji trajekt (u 8h) do Livorna neće isploviti tako da smo morali počekati idući u 14:00 h. Pozitivno u tome je bilo da su nam s tim bar za malo produžili godišnji te smo vrijeme do trajekta iskoristili za šetnju i razgledavanje Bastije i kupanje na gradskoj plaži. Slijedilo je ukrcavanje na trajekt i plovidba do Livorna, od kud smo se uputili natrag prema Sloveniji, gdje smo stigli kasno navečer.
Naše 9-dnevno putovanje se tako završilo. Korzika je zaista vrijedna posjeta. Ako se odlučite za Korziku savjetujem vam da si trajekt rezervirate čim prije jer je cijena onda dosta jeftinija. Isto je i sa smještajem, rezervirajte ga čim prije i ako je moguće apartman kako biste si mogli tu i tamo pripremiti i koji obrok pošto je hrana na Korzici vrlo skupa (naročito restorani). Što se tiče turizma pozitivno je to da nema gužve da nema puno turista odnosno pogube se po otoku. Neke od plaža su teško dostupne i neoznačene, a na većini njih nema ugostiteljske ponude, no prednost je to da nema puno ljudi te da je sve prirodnije. Također, u planinama su označene samo glavne staze (transverzala G20), ostale staze označene su poprilično loše. Nedostatak je i taj da je rijetko gdje planinarska koliba.
Doviđenja Bastia, Doviđenja Korzika!
