Shetlandski otoci su od obale Škotske udaljeni približno 160 km. Njihova ukupna površina je 1.466 kvadratnih kilometara, te na njima živi oko 23.210 stanovnika (po popisu 2012. godine), od toga ih nešto manje od trećine živi u Lerwicku, najvećem gradu Shetlandskih otoka.
Sve o povijesti
U prošlosti su ovi otoci bili pod jakim skandinavskim utjecajem, posebice pod utjecajem Norveške. U 15. stoljeću, ženidbom Jamesa III. Škotskog s Margaretom, kćerkom norveškog kralja Christiana I, kao nekakva odšteta (Margareta je bila neizmjerno ružna, te u zahvalu da su se Škoti nad njom smilili, norveški im kralj predaje dio Shetlande), prelaze u vlasništvo Škotske. 1707. godine, kada Škotska postaje dio kraljevine Velike Britanije, utjecaj Norveške započinje opadati.
U 20. stoljeću istočno i zapadno od otoka su otkrivena velika nalazišta nafte, te otoci (slično vrijedi i za Orkneyske i Zapadne otoke), posebice nakon 2013. godine, dobivaju veću autonomiju unutar Škotske. Jezik je engleski s jakim i teško razumljivim dijalektom.
Udaljeni, a tako čarobni
Na Shetlandske otoke se može doći i trajektom (NorthLink Ferries), no nas dvoje smo se odlučili za avion (FlyBe), obzirom da put trajektom traje 12 sati, dok avionom niti sat vremena. Može se dogoditi da se zbog lošeg vremena let otkaže. Prilikom povratka smo recimo imali sreću da smo uopće uzletjeli obzirom da smo zbog magle morali poduže čekati na dozvolu za let. Dan prije avion zbog magle nije niti uzletio. U tom slučaju je trajekt sigurnija varijanta. No, u slučaju uzburkanog mora niti putovanje trajektom nije najugodnije obzirom na njegovo trajanje.
Avion je sletio u glavnu zračnu luku Sumburgh, koja se nalazi na krajnjem jugu otoka Mainland, 40 kilometara južno od Lerwicka. Preuzeli smo auto te se najprije uputili prema obližnjem svjetioniku Sumburgh Head. Svjetionik stoji na 100 m visokom klifu Sumburgh Head. Bio je sunčan i vedar dan te je pogled s njega na Atlantik bio veličanstven. Najednom se ispred nas stvori puffin te malo kasnije još nekoliko njegovih prijatelja i rođaka. Puffini su morske ptice iz vrste Fratercula, koje žive u kolonijama te ih od milja zovu morski papagaji, arktički klaunovi … Promatrali smo ih i fotografirali te se jedva od njih odvojili.
Preko interneta smo pola godine prije puta unajmili kućicu (najmovi kuća i apartmana u većini slučajeva mogući su od subote do subote). Izabrali smo najveći i središnji otok jednostavnog imena Mainland (967 kvadratnih kilometara) te kasnije shvatili da je odluka bila dobra jer smo od tamo imali odličnu polaznu točku za posjete drugih Shetlandskih otoka, koji su međusobno povezani trajektima, a neki i mostovima.
Obnovljena stara shetlandska kuća nalazila se nešto manje od polusatne vožnje od Lerwicka prema zapadu. Vlasnici su bili jako ljubazni i pažljivi te su nas dok smo bili tamo pozvali na lokalnu priredbu gdje smo saznali, a i vidjeli kako na Shetlandskim otocima brinu o kulturnom životu. Velikih gradova na otoku nema, ljudi žive u manjim zajednicama te su baš zbog toga vrlo povezani.
Obilazak Scallowaya i otoka Burra
Scalloway je 1708. godine bio prijestolnica Shetlandskih otoka, a danas je jedno od većih naselja na Mainlandu (812 stanovnika po popisu iz 2001. godine). U gradu smo razgledali dvorac i muzej shetlandske povijesti i umjetnosti. Burra (East i West) te Trondra su otoci Scallowaya te su s Mainlandom povezani mostom. Odvezli smo se na West Burro, na kojoj se nalazi vrlo lijepa i poznata pješčana plaža (Meal Beach) te svjetionik. Izlet je trajao oko dva sata.
Na sjever – Brae i poluotok Muckle Roe
Brae je u prošlosti bilo malo ribarsko selo. U 70tim godinama prošlog stoljeća u blizini započinju s crpenjem nafte što uzrokuje i povećanje stanovništva. Danas su u gradiću, koji je postao treći najveći grad na Shetlandskim otocima, s oko 900 stanovnika, smještene škole, policijska i vatrogasna postaja, trgovine te manja klinika.
U gradu je i gostionica s imenom Frankie s Fish and Chips, navodno najbolja (takve vrste) u Velikoj Britaniji u 2015. godini. Naručili smo školjke u tajlandskom umaku i bile su izvrsne. Jugozapadno od grada nalazi se otok Muckle Roe, kojeg s glavnim otokom povezuje most. Ovdje možete uživati u brojnim pješačkim stazama, strmim klifovima i zaljevima. Crveni granit je ruda po kojoj je otok dobio ime: Veliki crveni otok.
Posve na sjeveru – Yell i Unst
Yell je drugi najveći shetlandski otok te se na njega može stići iz Mainlanda trajektom. Trajekt, s kojim vožnja traje 20 minuta, vozi približno svakih pola sata (18 funti za auto i 2 osobe). Za sve iduće otoke je trajekt onda besplatan.
Yell je 31 km dug otok, s manje od 1000 stanovnika. Zaustavili smo se u manjoj galeriji koja je poznata kao najsjevernija galerija u Škotskoj i u kojoj su izloženi radovi umjetnika sa Shetlandskih otoka. Cijene slika su bile izrazito različite. Ona koja nam se najviše sviđala je za nas bila preskupa, no kupili smo sliku slikarice Hannah Hann, koja je koštala 40 funti te sada već uokvirena predstavlja lijepu uspomenu na otoke. Tog je dana više od polovice otoka bilo u magli stoga smo odlučili autom i trajektom se odvesti na susjedni, najsjeverniji otok Unst (10-minutna vožnja trajektom), na kojem je vrijeme bilo puno ljepše.
Unst je treći najveći shetlandski otok i najsjeverniji shetlandski naseljeni otok. Najveći gradić na njemu je Baltasound. Na otoku se nalazi i manja zračna luka. Otok je poznat kao motrilište ptica, po vikinškim ostacima te miru i tišini. Razgledali smo dvorac Muness (najsjeverniji dvorac u Velikoj Britaniji), stojeće kamenje (Standing stone), Haroldswick te se prošetali narodnim parkom Hermaness. Hermaness je treći najveći svjetski rezervat takozvanog letećeg pirata, velikog pomornika (bonxi). U ljetnim mjesecima ovdje boravi preko 100.000 različitih ptica, koje si ovdje uređuju gnjezdilište. Strmi klifovi i mali stjenoviti otočići puni ptica otoku daju posebnu ljepotu. Naravno, glasne ptice, koje međusobno razgovaraju, gurkaju se ili love ribe u moru, promatrali smo sa samog vrhu klifa. Malo posjetitelja, nedotaknuta priroda, plavo more i nebo te u daljini bijeli svjetionik krajoliku pridaju posebnu čar. Imali smo sreću jer bi u slučaju lošeg vremena sve bilo drukčije i sigurno manje lijepo. I tu smo sreli puffine. Po glavnoj pješačkoj stazi, po podu, položeni su drveni trupci što je izuzetno ugodno za hodanje. Tako napravljen put nije slučajnost. Ako kreneš izvan staze, velika je vjerojatnost da se nađeš na teritoriju velikog pomornika, koji se ovdje gnijezdi. U takvim primjerima to zna biti vrlo opasno jer te ptice, koje su doista velike, mogu napasti.
Na jug, do Sandwicka, do otoka Mousa i St Ninians
U blizini Sandwicka (Sandsayre) smo preko agencije brodom otišli na trosatni izlet (32 funta), na otok Mousa, poznat po Mousa Brochu, najočuvanijem tornju iz željeznog doba Škotske koji je navodno star više od 2000 godina. Vodič nam je vrlo zanimljivo predstavio povijest i bogat životinjski svijet (morske ptice, tuljani,..) otoka. Nakon približno 20 minuta vožnje brodom iskrcali smo se na otoku te tamo proveli oko dva sata. Po strmim stepenicama popeli smo se na kameni toranj od kud se pružao prekrasan pogled na veći dio otoka.
Nakon povratka u luku odvezli smo se još do malog otočića St. Ninians (u blizini Bigtona), poznatog po čarobnoj polukružnoj pješčanoj plaži koja povezuje Mainland s otokom te je u ljetnim mjesecima prohodna. Na otoku su arheološke iskopine te strmi klifovi. Otok prehodaš u manje od sat vremena.
Sjeverni dio Mainlanda (NP Eshaness)
Izlet na koji smo otišli na najtopliji dan Shetlandskih otoka. Oko podne je bila temperatura oko 25 stupnjeva, bez vjetra. Bilo je nesnosno vruće barem po mišljenju lokalaca. Ne mogu zamisliti kako mi preživimo u Sloveniji kad se temperature dignu i do 38 stupnjeva? Odvezli smo se pokraj Hillswicka do svjetionika gdje je parkiralište i od kuda se može pješke prošetati oko strmih vulkanskih klifova. U toku šetnje po mekanoj travi možeš promatrati nevjerojatne oblike koji su nastali kao posljedica vulkanske erupcije prije 400 milijuna godina.
Shetlandski otoci su uvršteni među najljepše pješačke destinacije u Europi i to tijekom cijele godine. To im omogućuju spektakularne razgledne staze, veličanstveni klifovi na Sjevernom moru i Atlantiku, jezera, mir i tišina te lijepa flora i fauna. To je dom najrazličnijih vrsta ptica koje su gospodari na svom teritoriju. Neke vrste ptica kao npr. veliki pomornik, mogu biti opasne i napadaju ako se nađete preblizu njihovom teritoriju. Dogodilo nam se da su ptice najednom počele kružiti nad nama te se spuštati sve niže i niže, stoga smo se sklonili i, po savjetu lokalaca, cijelo vrijeme štapovima za hodanje mahali iznad glave. Očito su se osjećale ugroženo jer smo se našli u blizini gnijezda.
Komentirajte!
, od toga ih nešto manje od trećine živi u Lerwicku, najvećem gradu Shetlandskih otoka. ){kind=link}